LJUDI GOTOVO JE...NEĆU VIŠE PISATI POSTOVE NI UREĐIVATI BLOG JER JEDNOSTAVNO NEMAM VREMENA, A I POSTALO MI JE BZVZE SVE TO...BLOG NEĆU ZATVORITI ALI VIŠE NEĆU PISAT...HVALA SVIMA ŠTA SU ME ČITALI I KOMENTRIALI MI...MOŽDA SE JEDNOM I VRATIM...DO TADA, SVE VAS VOLIM...DRŽTE MI SE...PUFA

...Would you dance if I asked you to dance? Would you run and never look back? Would you cry if you saw me crying? Would you save my soul tonight?...



hy piplsi!!!!! evo uhvatih ja malo vremena za našvrljat neš...raspoloženje: 0 bodova...posljedice: no inspirejšn...vani je užasno vrijeme...jučer je snijeg pado tu kod nas u zegeu...đizs, još u ponedjeljak sam hodala okolo u kratkim rukavima, a dns mi je bilo zima u zimskom kaputu...ja bi ljeeeetoooo....no kajgod...
škola??? can't you just kill me?!? mda...bombardiraju nas s testovima sa svih strana, ispituju bez milosti i još kao da se nad time svime naslađuju, točno vidim ona njihova zadovoljna lica kad netko dobije lošu ocjenu...fkt mislite da je njima stalo da mi imamo 5?? moš mislit...apsolutno je nemoguće sve to stići, biti naspavan i pojavljivati se u najboljem izdanju svaki dan, biti istodobno uspješan na svim područjima...i onda nam svi još seru da mi idemo u školu radi sebe, radi vlastite budućnosti and so on...oni nama govore da će nam stvari kao što su probavni trakt trakavice, živčani sustav dječje gliste, graf exponencijalne funkcije ili tlak pare otopine biti potrebni u životu...nije li vam samo fascinantno na kakve gluposti mi gubimo vrijeme??? živčani sustav puža...onak, kog briga???

...da...ljubav??? taman kad sam mislila da je krenulo na bolje, opet razočaranje...yo yo efekt [ko ona reklama za mršavljenje...oke, neke fore kužima samo ja]...u tišini svoje sobe ispijam zadnji gutljaj vruće čokolade...sat tiho otkucava sekundu po sekundu, minutu po minutu, sat po sat...još jučer sam bila sretno, zadovoljno, nasmijano dijete...okrenem se i već sam kakti neka polu odrasla osoba...želim opet biti ona mala djevojčica plave kose i velikih zelenih okica, želim se igrati u pješčaniku, loviti leptire, drapati koljena igrajući se lovice...došlo je neko drugo, novo, gore vrijeme...došlo je vrijeme kada se moram sama nositi sa svojim problemima, vrijeme kada moram biti ozbiljnija, ne zbog sebe, nego zbog društva u kojem živim, vrijeme u kojem osmijeh rijetko dolazi na moje lice, došlo je vrijeme u kojem ne želim živjeti...osjećam da ne pripadam u ovome filmu...osjećam da nije ovo moje vrijeme...nebi li bilo jednostavno predivno zauvijek biti bezbrižan, nasmijan, potpuno iskren i dobar...nebi li bilo predivno zauvijek ostati dijete??? nije li malo čudno da se netko nikako ne može pronaći u vremenu u kojem živi? nije li čudno da u ovom vremenu nikako ne mogu pronaći sreću? jesam li čudna ako kažem da nije ovo moje vrijeme? ja sam dijete...jednom i zauvijek...hoće li on to ikada shvatiti???
možda će poanta ovog svega^^ ostati poznata samo meni, al jednostavno, rečenice su dolazile same od sebe i došlo mi da to napišem...i samo još želim zahvaliti mom marinu koji mi je svojim predivnim sastavkom u zadaćnici dao nadahnuće za ovo...isse, koje sam riječi počela koristit..."nadahnuće"..niš, odo vam ja sad...falja vam svima na kommovima...bubim vas...i da, postovi budu bili malo rijeđi sad al fkt ne stignem škrabat tu po blogu...ajd voljam vas...e, i fala svima na čestitkama za ročkas, al po ovom postu mogli ste skužit da ja baš i ne želim odrasti...ajd, sad fkt idem

...don't, don't close your heart to how you feel, dream and don't be afraid the dream's not real, close your eyes, pretend it's just the two of us again, make believe this moment's here to stay...



podraf ekipa!!!! ah, 25.2.1992. ...sjećate se tog dana?! ah, ja se sjećam kao da je bilo jučer...da, moš mislit...ugl, dns mi je ročkas!!! weeee!!!! sad sam kao hepi...pa ono, ne žalim se...i sad ja ko imam 16 godina...mda...no, u školi je dns bilo fkt super...samo kaj on nije bio...bolestan je...nije mi ni u subotu došo na ročkas kad sam, kakti, slavila...da, to vam se zove peh...al evo vam jedna tortica...baš mi je bila vesela...


mda...još uvijek sam tužna...iak se to ne vidi na prvi pogled, dns sam sva bila nekak weeeee...ali unutra nije tako...ovo sam nedavno napisala...to opisuje sve moje osjećaje, a tako se osjećam već duže vrijeme...pa dakle:
Suze. Ogledalo duše. Svi moji osjećaji u nekoliko stinih slanih kapi. Padaju na moj jastuk potpuno tiho i gotovo savršeno, ali ipak još uvijek jako bolno. Sve što sam ti željela reći možeš pročitati iz ovih par kapi. Sve što osjećam prema tebi, sve što ti nemam hrabrosti reći, sve što sam ja zbog tebe, cijeli moj život, svi moji osjećaji, razmišljanja, sve moje-moje suze...Ti. Ne zaslužuješ niti jednu. Ne zaslužuješ niti dijelić moga srca, niti dijelić mojih osjećaja, niti dijelić mojih nadanja, niti dijelić moga života, niti jednu moju suzu. Sve što sam dugo vremena držala u sebi, sve ono što sam se bojala pokazati da mi se nebi smijali, sve je to bilo predugo unutra. Izašlo je, napokon. Suze. Svaka moja kristalna suza nosi tvoje ime, u svakoj možeš vidjeti svoj odraz, svaka od njih posvećena je tebi i teče zbog tebe. Ti. Jesi li shvatio da se oko tebe vrti moj život?! Jesi li?! Sve moje, sve što imam, sve što možeš opipati, sve što možeš čuti i vidjeti, ali i sve ono što se ne vidi očima, svaki osmijeh, svaka riječ, svaki dan, cijeli moj život, samo za tebe i zbog tebe. Samo ti. Zaslužuje li netko uopće toliko, a da ništa ne pruža zauzvrat?! Svaki dah samo za tebe, svaka pjesma samo za tebe, svaki novi dan samo za tebe, svaki osmijeh, svaka tuga, svaka suza. Moj život. Sve. Ti. Volim te. Nažalost...
ne znam kaj da vam još kažem....đizs, kak mi se više neda pisat te posteve i to sve oko bloga...al ajd natjeram se kolko tolko...možda fkt zatvorim blog...lijenost...pih...no, idem vam ja sad...društvo, uživajte mi...budite mi dobri, lijepi, pametni i zaljubljeni...pozzzam vas sve

Moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše, jer moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane, samo još vučem navika i sve na tome ostaje...



pozdrav cijenjeno čitateljstvo! prvo, osjećam se dužna ispričati vam se za ova 2 tjedna šta nisam pisala, ali lijenost je bila jača od mene...jbg...i dakle, što se sve događalo u ova 2 tjedna??? ništa što bi zavrijedilo da bude napisano tu na blogu...škola...imam osjećaj da mi ništa ne uspijeva koliko god se trudila...život je tako nepošten...ljudi koji se uopće ne trude i kojima uopće nije stalo, uspješniji su od mene...znam ja da je život takav, nepravedan i okrutan, ali imam osjećaj da je prema meni stalno nepravedan...nije da se tu sad nešto sažaljevam, ali...mda
ljubav??? ljubav boli...i svaki put kad mislim da ne mogu niže propasti, propadnem još dublje...mda, 14.2...valentinovo [sretan imendan svim valentinama i valentinima i ostalim varijacijama na temu]...tak ionak sam zbedirana, a onda još na to valentinovo...svi se grle, ljube a ja im samo mogu zavidjeti...nemam ja ništa protiv širenja i pokazivanja ljubavi, ma sam se vi volite, ali znate, nije baš ugodno to gledati kad si sam...da, bit ću iskrena, ljubomorna sam na sve vas sretno zaljubljene...evo, nek sam ljubomorna al sam iskrena... ***...


ja znam da on ovo ne zaslužuje...on ne zaslužuje ni jednu rečenicu koju sam mu posvetila na ovome blogu, nijednu moju suzu, ni trunku moje patnje i boli...znam ja to...ali ne mogu si pomoći...danas pod odmorom došao je do mene...počeli smo razgovarati...i ja sam se rasplakala...da, rasplakala sam se...nikome nije bilo jasno što se događa, ali meni je bilo savršeno jasno zašto plačem...o da, imala sam razloga za to...znate, on i ja smo sasvim normalno razgovarali, tema je čak bila i škola...ali jednostavno, kada mi se približio, kada me pogledao i obratio mi se, bila sam preslaba...shvatila sam da ga nikada neću imati...a tako je teško znati to kada ga svakodnevno moram gledati i razgovarati s njime...znate ono, tako blizu, a tako daleko...on je tu, kraj mene, potpuno blizu, ali ne dovoljno blizu...mogu imati sve od njega, ali ne i njegovo srce...znate li koliko je teško biti nekome tako blizu i znati da ga nikada nećete dobit??? ja znam...ne mogu vam to opisati, ne postoje te riječi kojima bi se opisala ta tuga, bol, čežnja i patnja...i onda, na taj čuveni 14.2. on će sjediti tamo u klupi iza mene, razgovarat ćemo i sve i morat ću se suzdržavati...ah, bemti život...
i tak...ljudi fala vam svima na kommovima...u 2 tjedna 50 i nešto kommova...ja zadovoljna...nisam jedna od onih koja pati na puno komova...ja sam zadovoljna malim stvarima...to stalno ponavljam...eto, to bi bilo to...želim vam svima sretno valentinovo...sretno, ah...ajde volite se...ja vas voljam, iak znam da vam to niš ne znači...ajd, odoh ja...kissy kissy

...da znaš, da znaš kako pogled me tvoj još boli, da znaš kako srce te moje voli, da znaš kako tužna sam bez tebe, da znaš uvijek bio bi kraj mene...



dobro večer dragi moji čitatelji...evo da nabacim jedan postek na brzinu ...fakat više nisam mogla gledat onaj datum: utorak, 15.1. ...prvo zahvaljujem svima koji su mi kommali, ja zadovolj(e)na...
ne znam o čem da pišem...skužila sam da je glupo opisivat šta mi se sve dogodilo proteklih dana, jer to vas uopće ne zanima, a neke dijelove nebi ni skužili...al ja ću vam ipak reć da je meni u školici super, počela su malo ispitivanja i to, al nea veze, sve se to da preživit kad imaš najbolju ekipicu na svijetu...rekli su mi da ih moram spomenut, pa dakle iva, ines, sandra, azra, antonija, ana, marina, maša, viktorija, ivan, marko, mario-šaljem vam svima najveću moguću kissssetinu...i da, zanimljivo je to kako ja njih skoro uvijek spomenem u postu, a oni meni nikad nebi komali...ccc...
i tak to...još malo pa mi je ročkas...inače, 25.2. za one koji ne znaju...ova veljača će me skroz zbedirat...prvo je valentinovo, pa moj ročkas a ja uz sve to lijepo sama...baš super...razočarana sam...u ljude (pogotovo muški rod), u život, u sebe...znate, ja nisam od onih koji lako odustaju...ako nešto želim, borit ću se za to do samog kraja, ali ja vodim tihu bitku...prije bih rekla bitku sa samom sobom, jer ni sama više nisam sigurna što želim...kako odlučiti između dvije tako dobre stvari, koja je bolja za tebe...



...smiješno je to kako drugi ljudi kroje tvoju sudbinu...znate ono, svatko je kovač svoje sreće...hmm, djelomično se slažem, ali na vlastitom primjeru vidim da nije baš uvijek tako...ON je kovač moje sreće...on je taj koji određuje jesam li ja sretna, tužna, zadovoljna, povrijeđena ili bilo što drugo...ON je kriv za sve što mi se događa...i sad opet, smiješno je to kako ljudi uvijek traže krivce, nikad ne pomišljaljući da su oni sami krivci...oke, i ja sam djelomično tu zaslužna za sve što prolazim jer sam se zaljubila u njega, ali ne mogu kontrolirati osjećaje...čudno je to kako osobu do koje mi je toliko stalo, tu sad osuđujem i na neki način mrzim...tanka je ta granica između nesretne ljubavi i mržnje...mrzim ga jer me ne voli...oke, mrziti je možda malo preteška riječ...zapravo, mrzim samu sebe što sam preslaba da bi mu se oduprjela...svaki njegov pogled, osmijeh i riječ upućena meni toliko me boli jer znam da je to najviše što ću ikada dobiti od njega...mrzim to što ga volim...oke, ajd bit ću iskrena pa ću reć da i mrzim njega na određen način...čudno je to kako nekoga u isto vrijeme možeš voljeti i mrziti...voljeti zbog toga što je on jednostavno savršen, a mrziti zbog toga što ti njemu nisi jednostavno savršen...ja sam zapravo zločesta osoba...kada bih saznala da ima curu, zamrzila bih ga još više...a ako ga stvarno volim, trebala bi biti sretna zbog njega...jer ako je on sretan, i ja bi trebala biti sretna...je da, moš mislit...tješim se misleći da je to sve normalno, ali sada kada pročitam sve što sam napisala, da ga mrzim i to sve, shvatim da sam zapravo loša osoba...i shvatim da ovo što osjećam za njega možda ipak nije ona prava ljubav...i da, još je najsmješnije od svega da će on možda sve to pročitati, a da neće ni znati da se o njemu radi...
pihhh...mda...odoh vam ja sad...ljudi držte mi se svi...voljam vas puno...razmišljala sam o tome da zatvorim blog, ali ipak ću još malo pisati...neam baš više volje nekak...ljudeki, budite mi dobri, lijepi, pametni...i volite se...bokec

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.